Sloboda istraživanja

Trenutno sam na odvikavanju do pisanja dugih postova, pa ću barem za početak to postavit kratko i jasno:

Smije li se znanstveno istraživanje (i njegovi rezultati) zabranjivati od strane države ili društva, i ako da, u kojim slučajevima?

Uglavnom, imamo dvije temeljne skupine razloga zašto bi neko istraživanje mogli zabraniti; zbog metode koje se u njemu koriste, i zbog posljedica koje njegovi rezultati mogu izazvati.

Osobno smatram da se, kad govorimo o metodama, ponekad ima pravo zabranjivati istraživanja; primjerice, nacisti su radili velik broj istraživanja na zatvorenicima koncentracijskih logora, i jasno je da se takva istraživanja, u kojima se ljude tretira poput pokusnih kunića, i protiv njihove volje, mora zabraniti... Isto vrijedi i sa istraživanjima koja pokušavaju dokazati neke društveno važne činjenice, ali se pri tome vode akademoski pogrešnim metodama (recimo da rade greške u statistici i slično). Takva se istraživanja može zabraniti jer mogu uzrokovati društvene nemire i probleme, a sve to zato jer je samo istraživanja u svojoj osnovi pogrešno postavljeno, ne u odnosu na moral društva, nego čisto akademski...

Što je, međutim, sa zabranjivanjem kad se radi o mogućim posljedicama istraživanja? Tu sam dosta skeptičan i smatram da se ne bi trebala zabranjivati ili obustavljati...

Al opet trebaš gledat o čem se radi istraživanje.
Ak će neko na ljudima isprobavat metke, onda to treba zabranit.
Al ako će netko ić istraživati i stvarat lijek protiv raka, onda je po meni npr. 100 života gotovo nikakva cijena za sve one koje će taj lijek spasiti, a osobito ako se tih 100 života uzme ubojicama, silovateljima, pedofilima i sl.
Kad pogledaš, prije kada ljudi nisu baš marili za etička uvjerenja, dolazilo je do zbilja korisnih otrkića, ali je pri istraživanju dosta ljudi umrlo. Čak i taj dio s nacističkim istraživanjima ima svojih pozitivnih strana jer je znanost i kroz nacistička istraživanja napredovala.

U svakom sllučaju, ja sam jedan od onih koji se slažu s tim da cilj opravdava svako sredstvo te da je dobrobit većine uvijek ispred dobrobiti pojedinca.

Mislim da mene u to doma ne bi našli doma.
Al zato kažem, da se to radi, to treba radit na ubojicama, silovateljima i pedofilima.
Osobito pedofilima.

Što se metoda tiče, definitivno se slaže da ukoliko netko dobrvoljno želi da se na njemu više određeni eksperimenti, tu mislim da ne bi trebalo bit problema... Eventualno diskutabilna može biti tema kad se ljudima plaća za takve stvari (primjerice kad se isprobavaju popratne pojave nekog novog lijeka), pa su onda oni siromašni na neki način "prisiljeni" da sudjeluju... Ali ako postoji organizirana socijalne pomoć tako da svatko može živjeti život dostojan čovjeka, a za istraživanje se prijavi samo zato jer želi više para (za putovanja, auto ili sl), a ne da bi zadovoljio osnovne životne potrebe, onda mislim da se ta praksa može normalno nastaviti dalje...

Što se ovog da je dobrobit većina uvijek ispred dobrobiti pojedinca, to sigurno stoji (pa ako trebamo spasit 10 ljudi ili 1, spasit ćemo 10), ali pitanje je dal na osnovi toga možemo direktno štetiti tom jednom pojedincu. Kad govorimo o spašavanju pretpostavlja da se da će oboje umrijeti, pa onda mi izabremo pomoći ovoj desetorici, ali ne uzrokujemo direktno smrt tog 1. Ali ako ga idemo ubit (a on sam inače ne bi bio ugrožen) da bi spasili tih 10, to je već druga priča...
Nekako imamo intuicije da svaki ljudski život (barem načelno) jednako vrijedi... Therefore, ako ubijemo jednog da bi spasili deset, konačno imamo je deset živih i jednog mrtvog, dok ako ne ubijemo jednog i prepustimo deset smrti, imamo deset mrtvih i samo jednog živog. Ali isto tako imamo intuicije da svaki čovjek ima pravo na život, i da mu se to pravo ne smije uskratiti osim ako nam sam nije dao razlog (npr. ubojstvo u samoobrani ili smrtna kazna). Pitanje je dal onda imamo pravo oduzeti život nekome tko ničime to nije zaslužio, samo zato jer se situacija tako postavila da moramo birati između njegove smrti i spasa za 10 drugih ljudi... Ugl, rasprava je tu aktivna, iako ja smatram da se u većini slučajeva, što uključuje i ovakva istraživanja, ne bi trebalo žrtvovati jednog zbog potreba većine, jer onda moramo uzeti u obzir i sljedeće: taj će čin imati dobrih posljedica (spas većine), ali i loših, naime upitno je koliko ćemo moći opupteno uživati u životu znajući da nam svaki dan netko može doći na vrata i "opravdano" nas ubiti, ni krive ni dužne, "za dobrobit većine"...

Što se prisilnih istraživanja na teškim zločincima tiče... Načelno sam pritiv toga, jer odobriti nešto takvo dosta je slično odobravanju mučenja zatvorenika, samo što od ovog imamo neke koristi... Ne samo da bi takva praksa žešće kršila integritet i prvava osobe, nego bi i imala negativne posljedice po ponašanje zatvorenika nakon (eventualnog) oslobađanja; mislim da bi se puno teže uklopili u društvo znajući da nisu bili samo zatvoreni, već da su "mučeni" za dobrobit tog istog društva... Za određenu vrstu prisilnog rada jesam, ali za ovakve stvari ne...

Što se štetnih posljedica tiče, treba se razlikovati rezultate istraživanja koji mogu biti štetni, i primjenu određenih tehnologija koje mogu štetiti... Kod onog slučaja nukleranog rata 2077. ili koje već, ako jako pojednostavimo imamo 2 uzroka: otkriće termo-nuklearnih reakcija i primjenu te tehnologije u vojsci. Predsjednik lako može reći da, ukoliko stvarno ima dobre razloga da vjeruje kako je to predviđanje o 2077. istina, podržava istraživanja na polju nuklearne fizike, ali ne podržava implementaciju tih istraživanja u vojne svrhe.

Ono što filozofe danas dosta više muči su drugačiji primjeri: zamislimo da neki znanstvenik napravi studiju kojom pokaže da su žene, crnci ili netko treći intelektualno ili u nekom drugom pogledu inferiorniji... Ukoliko razultati tog istraživanja dođu u javnost, doć će do znatne štete po tu skupinu koja je obihvaćena istraživanje (optuštat će ih se sa posla kao manje sposobne, imat će manje prilike za akademsko napredovanje i općenito širi prezir zajednice). Kad je na ovaj način jasno da će toj društvenoj grupi štetit rerzultati istraživanja, smije li ih se svejedno objaviti?

crni đavo je napisao/la:ali čekaj, zatvor bi trebao biti mjesto
lišavanja svih tih stvari; integriteta
i prava. trebali su misliti na to prije
nego što su nekome drugome bezrazložno
povrijedili integritet ili oduzeli pravo
na život, zar ne?

Jasno da su trebali mislit, ali sumnjam da je to dovoljan razlog da se nekome oduzmu sva prava. Jasno da ćeš ubojici, pogotovo ako postoji prijetnja da to ponovi, uskratit pravo na slobodu kretanja i niz drugih prava... Ali sumnjam da to znači da imamo pravo oduzet mu, preimjerice, pravo na slobodnu da pripada nekoj religiji. Zatvoreniku se ne oduzimaju sva prava, samo ona relevantna s obzirom na ozbiljnost kaznenog djela koje je napravio, i mogućnost da to djelo ponovi u budućnosti... Danas se na zatvor gleda kao na preventivno-edukativnu ustanovu; cilj je spriječiti zatvorenike da ponove dato nedjelo, i promjeniti ih kako bi i sami odustali od toga. I dalje zatvorenicima ostaju neka prava, primjerice pravo na zaštitu u slučaju napada (od strane drugih zatvorenika), pravo na lječničku njegu, slobodu izražavanja (primjerice Burzum, tj. Varg koji je izdavao Dauði Baldrs i Hliðskjálf iz zatvora), vjeru, sudsku zaštitu, hranu, odjeću i slično...

crni đavo je napisao/la:pa dobro, ali tko kaže da bi te ljude
ikada više pustili u društvo. možda bi
sami htjeli umrijeti, samo da se mučenje/
istraživanje završi, pa bismo mi učinili
još jedno dobro djelo, na koje oni nemaju
nikakvo pravo, a to je da ih eutaniziramo.

Hehe, ovo je kao da kažeš da si pokupio autom čovjeka na cesti, vidio da se jadan muči u lokvi krvi pa si ga ustrijelio i učinio dobro djelo. Drugim riječima, ako si ti doveo čovjeka u stanje da želi smrt (bilo eksperimentima, bilo autom), nije baš da činiš neko jako dobro djelo kad ga na kraju i ubiješ... Većina je kazni ipak takva da nisu doživotne, tako da bi prije ili kasnije puštali ljude na slobodu.

crni đavo je napisao/la:je, mogao bi recimo službeno ne podržavati
primjenu tih istraživanja u vojne svrhe, ali
isto tako reči neznam, cia-i da imaju sve
ovlasti za uporabu tog oružja ako oni smatraju
da je to potrebno u svrhu zaštite amerike i
isto tako da ne želi ništa znati o tom korištenju
istog.

Predsjednik koji je ovlasti prebacio na CIA-u radi isto kao da nije uvažio upozorenje lika koji je došao iz 2077. Tj. predsjenik je odlučio da će, iako je sigurno da će to napraviti takve i takve štete, ipak možda upotrijebiti rezultate istraživanja u vojne svrhe. Zaključak je da imamo lošeg predsjenika... Pitanje ovdje nije što predsjednik može, nego što treba učniti...