Prodali su preko 60.000 nosača zvuka, održali oko 600 koncerata u Hrvatskoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Makedoniji, Njemačkoj, osvojili 3 Porina, 3 Crna mačka, imaju najposjećeniju web stranicu nekog hrvatskog benda[nedostaje izvor]...
Njihov proboj krenuo je krajem osamdesetih iz zagrebačkog zapadnog predgrađa Gajnica, da bi krajem 90-ih ostali ubilježeni kao definitivno najznačajniji domaći punk rock band tih godina i jedan od najboljih rock bandova uopće na domaćoj sceni. Nakon 3 albuma koji su zaključili neformalnu trilogiju ("Džinovski", "G.A.D." i "Desetka") u kojoj je HLADNO PIVO zajedno sa svojom publikom odrastalo i "apsolviralo" sve ulične i klupske odlike pop punka, punk rocka i hardcore punka, bend je odlučio obogatiti svoj izričaj snimivši 1999. do tada najbolje producirani album "Pobjeda" (producent Edi Cukerić), s novim dodatnim članom Stipom na trubi, te korištenjem klavijatura, akustične i slide gitare što je bučnom iskazu nabacilo nešto mainstream širine i instrumentalne panoramičnosti zvučne slike. Na "Pobjedi" se u osnovnoj punk rock potki kao bazičnom stilu ili van nje čuju ska ritmovi, country lirika, heavy metal tutnjava, folk poetika, jazzy ugođaj, pa čak i apokaliptični narodnjak "Bačkizagre stuhpa šeja".
Krajem 2000. Pivo je zaokružilo devedesete živim albumom "ISTOČNO OD GAJNICA". Sljedeću godinu pjevač Mile koristi za solo projekt ("U dva oka" Mile i Putnici)[1], a pred ljeto 2002. Pivo dovršava himnu za nogometnu reprezentaciju za Svjetsko prvenstvo u Japanu u kojoj su sudjelovali i golmani Stipe Pletikosa i Tomislav Butina.
Krajem 2002. singl "Šamar" bio je dio velike međunarodne kampanje za borbu protiv nasilja u obitelji i godinu dana kasnije priskrbio bendu nagradu Hrvatskog Helsinškog odbora.
Album "Šamar" pojavio se početkom lipnja 2003., praćen velikim ljetnim hitom "Zimmer Frei". Uslijedila je velika turneja "Dođite po šamar" te njen jesenski nastavak "Okrenite drugi obraz".
Pivo je "Šamarom" dominiralo listama najboljih albuma godine, a potvrda kvalitete stigla je i na Porinu i Zlatnoj koogli 2004. U travnju 2004., održali su trijumfalni koncert u krcatoj maloj dvorani Doma sportova koji je ovjekovječen i na DVD-u "Pun (kon)Dom sportova". To je raskošno izdanje u samo nekoliko mjeseci prodano u više od dvije tisuće primjeraka.
U proljeće 2005. Hladno Pivo je krenulo do tada u najveću glazbenu turneju u karijeri. Runda za sve obilazi desetak najvećih hrvatskih gradova, a koncerte u sportskim dvoranama prati vrhunska produkcija. Najveći koncert do tada održavaju, po prvi puta u velikoj dvorani Doma sportova[2], pred oko 10 000 obožavatelja[3]. Ostali značajni koncerti su: 25. svibnja 2007. na Šalati. 14. prosinca 2007. napunili su Dom Sportova, a rasprodan je desetak dana prije održavanja koncerta. U proljeće 2007. izdali su album Knjiga žalbe i popratili ga turnejom Uz žuju nije sve tako sivo, posjetili su sve veće gradove u Hrvatskoj.
Diskografija
* Džinovski (1993.)
* G.A.D. (1995.)
* Desetka (1997.)
* Pobjeda (1999.)
* Istočno od Gajnica (2000.)
* Šamar (2003.)
* Knjiga žalbe (2007.)
preuzeto sa http://hr.wikipedia.org/wiki/Hladno_pivo
http://www.hladnopivo.hr/
Njihov proboj krenuo je krajem osamdesetih iz zagrebačkog zapadnog predgrađa Gajnica, da bi krajem 90-ih ostali ubilježeni kao definitivno najznačajniji domaći punk rock band tih godina i jedan od najboljih rock bandova uopće na domaćoj sceni. Nakon 3 albuma koji su zaključili neformalnu trilogiju ("Džinovski", "G.A.D." i "Desetka") u kojoj je HLADNO PIVO zajedno sa svojom publikom odrastalo i "apsolviralo" sve ulične i klupske odlike pop punka, punk rocka i hardcore punka, bend je odlučio obogatiti svoj izričaj snimivši 1999. do tada najbolje producirani album "Pobjeda" (producent Edi Cukerić), s novim dodatnim članom Stipom na trubi, te korištenjem klavijatura, akustične i slide gitare što je bučnom iskazu nabacilo nešto mainstream širine i instrumentalne panoramičnosti zvučne slike. Na "Pobjedi" se u osnovnoj punk rock potki kao bazičnom stilu ili van nje čuju ska ritmovi, country lirika, heavy metal tutnjava, folk poetika, jazzy ugođaj, pa čak i apokaliptični narodnjak "Bačkizagre stuhpa šeja".
Krajem 2000. Pivo je zaokružilo devedesete živim albumom "ISTOČNO OD GAJNICA". Sljedeću godinu pjevač Mile koristi za solo projekt ("U dva oka" Mile i Putnici)[1], a pred ljeto 2002. Pivo dovršava himnu za nogometnu reprezentaciju za Svjetsko prvenstvo u Japanu u kojoj su sudjelovali i golmani Stipe Pletikosa i Tomislav Butina.
Krajem 2002. singl "Šamar" bio je dio velike međunarodne kampanje za borbu protiv nasilja u obitelji i godinu dana kasnije priskrbio bendu nagradu Hrvatskog Helsinškog odbora.
Album "Šamar" pojavio se početkom lipnja 2003., praćen velikim ljetnim hitom "Zimmer Frei". Uslijedila je velika turneja "Dođite po šamar" te njen jesenski nastavak "Okrenite drugi obraz".
Pivo je "Šamarom" dominiralo listama najboljih albuma godine, a potvrda kvalitete stigla je i na Porinu i Zlatnoj koogli 2004. U travnju 2004., održali su trijumfalni koncert u krcatoj maloj dvorani Doma sportova koji je ovjekovječen i na DVD-u "Pun (kon)Dom sportova". To je raskošno izdanje u samo nekoliko mjeseci prodano u više od dvije tisuće primjeraka.
U proljeće 2005. Hladno Pivo je krenulo do tada u najveću glazbenu turneju u karijeri. Runda za sve obilazi desetak najvećih hrvatskih gradova, a koncerte u sportskim dvoranama prati vrhunska produkcija. Najveći koncert do tada održavaju, po prvi puta u velikoj dvorani Doma sportova[2], pred oko 10 000 obožavatelja[3]. Ostali značajni koncerti su: 25. svibnja 2007. na Šalati. 14. prosinca 2007. napunili su Dom Sportova, a rasprodan je desetak dana prije održavanja koncerta. U proljeće 2007. izdali su album Knjiga žalbe i popratili ga turnejom Uz žuju nije sve tako sivo, posjetili su sve veće gradove u Hrvatskoj.
Diskografija
* Džinovski (1993.)
* G.A.D. (1995.)
* Desetka (1997.)
* Pobjeda (1999.)
* Istočno od Gajnica (2000.)
* Šamar (2003.)
* Knjiga žalbe (2007.)
preuzeto sa http://hr.wikipedia.org/wiki/Hladno_pivo
http://www.hladnopivo.hr/