Buell-Kraj americkog sna o sportskim i supersportskim motociklima

Iako se pocelo predpostavljati da su loši dani moto industrije iza nas,te da su se svi veliki proizvdaci motocikala vec izvukli iz financiske krize i prebrodili ultra tesku godinu,ovoga mjeseca je Harley-Davidson,ujedno i vlasnik Buella,donjeo odluku o prestanku proizvodnje i zatvaranju tvornice Buell.
Iako se vec dugo pretpostavljalo da je HD nezadovoljan prodajnim rezultatima svoje sestrinske tvrtke,nitko nije zamisljao da ce slavni Buell nakon punih 26 godina proizvodnje ipak zatvoriti proizvodne pogone.



Buell je kroz godine stvorio cjelu paletu osebujnih,karizmaticnih,ali i cesto osporavanih sportskih i ultrasportskih motocikala,koji su uvjek slijepo pratili originalnu viziju americkih R i RR motocikala.
Sve je pocelo 1983. godine,kada je strastveni trkac i inzenjer Erik Buell odlucio stvoriti svoj motocikl za natjecanje na AMA prvnstvu

U tu je svrhu u njegovoj radionici u Mukwangou nastao model RW 750,koji nije u potpunosti bio djelo Buella,vec temeljito nadogradena verzija postojeceg trkaceg motocikla.
Model RW 750 izgraden je u dva primjerka,pa je jedan kasije i prodan.
Okolnosti su htjel da ta dva modela budu 1. i jednini Buell-i pokretani dvotaktnim agregatom.
Kasnije izvedbe sa cetiri cilindra i 750 ccm djelovale su monstruozno,a jedan takav model je gospodina Buell-a na jednoj utrci potjerao do,za to vrijeme,inpresivnih 286 km/h.
Na žalost u taj projekt se krenulo dosta kasno jer je u AMA natjecanju doslo do promjena pravila,zahvaljujuci kojima RW 750 postaje zabranjeno voce prije nego sto se uopce mogao dokazati.
No to je za Erika bila tocka s koje nema povratka-odlucio se baciti u proizvodnju seriskih modela-toga dana nastaje Buell

S obzirom da je Buell bio zaposlenik HD-a,agregati koji ce se ugradivati u njegove uratke su takoder bili Harley-evi.
To i nije bio neki hvale vrijedan potez,s obzirom da u to vrijeme vremešni Harley-evi V2 zrakom hladeni agregati nisu mogli ponuditi obilje konjskih snaga potrebnih za proizvodnju jurilica.
Da bi Buell dobio kakve-takve sportske performanse,bilo je potrebno kombiniranjem sto manje tezine sa sto boljom upravljivoscu izvuci neke rezultate.
Mukotrpan rad s tom kombinaciom se isplatio tek nekoliko godina kasnije,kada je svjetlo dana ugledao 1. Buellov seriski uradak po imenu RR1000 BatleTwin-naizgled ruzan,no isto tako inovativan motocikl,koji nije skrivao svoje sportske ambicije.

Da se Erik Buell nije salio sa ovim modelom,te da je svoj posao znao raditi svjedoce i neke komponente ugradene na ovaj model:
potpuno aerodinamicni oklop,diskovi na oba kotaca,16 colne gume,Marzocchi-eve komponente ovjesa,tezina od 177 kg....
Agregat za ovaj model bio je preuzet sa do tada najjaceg Harley modela XR 1000.
RR je sa XR-a preuzeo i 4-brzinski mjenjac,te lanac kao zavrsni prjenos.
Harley ubrzo prestaje sa proizvodnjom litarskoga agregata,tako da se Buell prebacuje na koristenje novog-Sportster agregata zapremnine 1.203 ccm,kojem je uz kratku pauzu ostao vjeran do posljednjih dana.
Zahvaljujuci ugradnji novog agregata RR1000 1988 postaje RR1200,a vec iduce godine izlazi i RS1200 ukrasen krajnje retardiranim poklopcem zadnjega sjedala,koji se mogao podici i tako sluziti kao naslon za suvozaca.
Zahvaljujuci poluotvorenom nacinu slaganja oklopa na RS1200,otkrivena su neka specificna vizionarska rjesenja koja ce kasnije postati zastitni znak svih Buell motocikala.
Tu se prvenstveno cilja na smjestaj ispusnog sistema,ali i na straznji amortizer


Prijelomna godina za Buell je 1993.
Tada Harley prestaje skrivati svoje simpatije prema Buell-u,te odlucuje na velika vrata i na sto jednostavniji nacin uci u svjet sportskoga segmenta.
Iste godine kupuju 49% dionica Buell-a,te sele pogone u East Troy.
Izravna suradnja sa Harley-em olaksava razvoj novih modela,a Buell se sa novim S2 Thunderbolt-om rjesava okvira manufakture i postoje ozbiljan igrac na trzistu

Osim toga s tim se modelom Buell po prvi put upusta u preuredivanje Sportster agregata,sto za rezultat daje ne mali porast sa 60 KS na 75 KS.
Tu je i novi 5-brziski mjenjac,kao i prijenos remenicom.
S2 je predstavljen i u tourning verziji, pod imenom S2T opremljen bocnim koferima.

1997.godine na trziste stizu modificirane varijante pod imenom S3 i S3T sa 90ks,da bi se ta brojka kasnije popela na impresivnih 101ks i 6000 okr/min


U meduvremenu Buell na trziste izbacuje i svoj 1. naked-S1 Lightning,koji je za to vrijme bio vrlo agresivnoga dizajna.
S1 Lightning je imao jako kratak rep i isto takvo sjedalo,pa je osim po pregrijavanju zadnjeg cilindra,bio poznat i po svojoj neudobnosti.
Da bi popunio prazninu u ponudi,1997. godine na trziste izlazi M2 cyclone,po dizajnu jako slican Lightingu,no sa puno bolje izvedenim i udobnijim zadnjim krajem.

Rastom prodaje modela na respektabilnih 4500 primjeraka godisnje,pali se zeleno svjetlo kod Harley-evih celnih ljudi koji odlucuju Buell kupiti u potpunosti.
1998.godine Harley od Erika Buella otkupljuje i preostale dionice,te gospodina Erika ostavljaju da i dalje upravlja tehnickim djelom razvoja.
Iako je sada jasno da je taj potez bio pocetak kraja,pred Buell-om su zapravo bile najbolje godine.
1. model iz tog doba bio je Lightning X1,koji je bio doradena verzija dosadasnjeg Lightninga.

Ovaj motocikl je bio bitno skladnijeg dizajna od svoga predhodnika a mogao se podicit i sa vise snage
Planetarnu slavu Buell je stekao tek 2002.g.kada na trziste stize nova verzija XB9.
Predstavljena je u verzijama S Lightning i R Firebolt.


Oba su motocikla predstavljala pravu malu revoluciju,a najveca novost je bio aluminijski okvir,koji je ujedno sluzio i kao spremnik goriva.
Iako je to bilo inovativno rjesenje,pratili su ga mnogi minusi,kao sto je naprimjer pretjerano zagrijavanje goriva,ali najveci minus,cak neoprostiva greska,je bio to da bi nakon dugoga kocenja gorivo pobjeglo u prednji dio okvira,te bi agregat ostajao bez dovoda goriva.
Slicnu je dvostruku ulogu preuzela i straznja vilica,koja je osim svoje prvobitne funkcije sluzila i kao spremnik ulja.

Godine 2004. ponudu prosiruje i model XB12,koji je ponvno pokretan Sportster agregatom od 101 KS.
Dvije godine kasnije izlazi i povisena verzija nakeda po imenu Ulysses,zamisljena kao putni supermoto.

Ipak,titulu najneobicnijega Buell-ovog motocikla novijeg doba zasluzuje natjecateljski model XBRR,koji se osim krajnje neukusnog i nezgrapnog dizajna moze podiciti i obnovljenim agregatom sa 1338 ccm i 150KS.

Uz pomoc nevjerojatnh i samo za njih osmisljenih preinaka u pravilniku AMA,uspjevaju dobiti dozvolu za nastup u klasi Formula Extreme-inace namjenjenoj motociklima do 600ccm.
No i uz sva ta podilazenja Buell ne ostavlja vecih rezultata u tom prvenstvu.
Problem je bio u zastarjelom zrakom hladenom agregatu.
Da bi rjesio problem,Erik se obraca austriskim strucnjacima iz Rotaxu-a.
Rezultat toga je potpuno novi,tekucinom hladen dvocilindras koji broji 146 KS,te se ugraduje u sportski model 1125R.
Nakon toga pretstavljen je i kao naked pod imenom 1125CR.


Iako su ovi modeli uspjelu pokupiti pozitivne recenzije,nisu dozivjeli dovoljno dugo da bi se pokazali kao dobra investicija.
No njihova sportska verzija po imenu 1125RR je u novoizmisljenoj disciplini americkog prvenstva,cija su pravila naravno opet isla na ruku Buell-u,uspjela donjeti naslov prvaka.